
Poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti ADD/ADHD
Šta je to ADD/ADHD? To su skraćenice za Attention Deficit Disorder / Attention deficit hyperactivity disorder. U prevodu: deficit pažnje, sa ili bez hiperaktivnosti. U poslednje vreme sve je veći broj dece kod koje je dijagnostikovan deficit pažnje. Po novijim istraživanjima, 7-10 odsto dece uzrasta 5-18 god. ima dijagnozu ADD ili ADHD. Ovaj poremećaj se češće javlja kod dečaka (3:1 u odnosu na devojčice, a po nekim istraživanjima se taj odnos kreće i do 10:1).
Neki od simptoma koji prate poremećaj pažnje su:
1. Ne posvećuju dovoljno pažnje detaljima ili često prave greške zbog nemara;
2. Često imaju problem sa održavanjem pažnje pri obavljanju školskih zadataka;
3. Često se čini da ne slušaju kada im se neko direktno obrati, a kada npr. čuju neku reklamu na televiziji reaguju munjevito;
4. Često imaju teškoće sa organizovanjem zadataka ili aktivnosti;
5. Često izbegavaju zadatke ili odbijaju zadatke koji zahtevaju trajniji mentalni napor;
6. Često gube stvari koje su potrebne za izvršavanje zadataka;
7. Često zaboravljaju dnevne aktivnosti.
Neki od simptoma koji prate hiperaktivno ponašanje su:
1. Često tresu rukama ili nogama i vrpolje se na stolici;
2. Često ustaju sa stolice u razredu ili na nekom drugom mestu gde se od njih očekuje da ostanu duži period na tom mestu
3. Često preterano trče ili skaču u situacijama koda je to neprimereno;
4. Imaju teškoće da se mirno i tiho igraju, ako je to potrebno;
5. Često preterano pričaju;
Ovu decu često prati i impulsivnost koje se mogu videti i kroz sledeće primere:
1. Često „istrčavaju“ sa odgovorima i pre nego što im je postavljeno pitanje;
2. Često imaju teškoće u čekanju reda:
3. Često prekidaju ili ometaju druge, upadaju u reč itd.;
Znamo da svako dete ima neke navedene karakteristike od svih navedenih simptoma, to naravno ne znači da dete ima neki od ovih poremećaja. Da bi bili sigurni da dete ima ove poremećaje, ono mora imati većinu navedenih simptoma i to mora trajati duži vremenski period (najmanje 6 meseci). Simptmi se moraju se ispoljavati u dve ili više različitih sredina (npr. kućnoj, školskoj i/ili radnoj). Dakle pored poremećaja pažnje u paket najčešće ulaze i impulsivnost, rasejanost i hiperaktinost. Ovaj poremećaj je često udružen sa govorno-jezičkim poremećajima, zato je logopedski tretman neophodan. Moramo napomenuti da ovo nije samo razvojna faza koju će dete prerasti i nije uzrok roditeljske nemarnosti, kao što nije ni uzrok deteove želje za nestašlukom. Blagovremeno javljanje logopedu psihologu, makar ako postoji i samo sumnja roditelja, može umanjiti ili otkloniti posledice koje u ozbiljnoj meri utiču na socijalno, radno i/ili akademsko funkcionisanje.